Rujan mjesec je najteži period u folkloraškoj godini. Odgovorni, poput vračeva, nastoje svim sredstvima prizivati – visoke dotacije, nove članove, kvalitetne turneje, tople i prostrane dvorane za održavanje proba, milosrđe voditelja glede visine njihovih zahtjeva glede honorara i mnoštvo ostaloga. Folklorna praksa je nažalost, najskuplja amaterska djelatnost i uzaludno je planirati bez novaca.Voditelji na svakojake načine pokušavaju uspavane i otromboljene plesače uvesti u radnu disciplinu, a pridošle nove članove motivirati da ostanu barem prvi mjesec dana. Tu uvijek nastrada ženski dio ansambla kojem pripada zadatak da sve izgubljene momčiće pod svaku zadrže. Stoga je mjesec rujan najbolje prespavati i probuditi se početkom listopada kad svim mukama dođe kraj. No ja nisam imao tu privilegiju jer moj mali etnovci su sa voditeljicom Đurđicom Svaton gostovali na Festivalu folklora u Dražicama a istovremeno sam ja morao otputovati u Švedsku.

U Dražicama, KUD „Zvir“ već 12 godina organizira folklorni festival pod nazivom „Zatancajmo po domaći“. To jedan jelenje od Festivala za koji možemo kazati da ima dušu. Sve je napravljeno prema potrebama izvođača od prihvata, razgledavanja kulturnih i prirodnih znamenitosti kraja, do samog nastupa i zajedničkog druženja. Zato najviše zasluge ima gospođa Alemka Juretič, osnivač i voditelj KUD-a „Zvir“, autorica knjige o plesnim običajima „Grobnički luštrini“ i još puno toga vrijednog i značajnog.. Kad bi netko zamislio kako bi izgledala ta gospođa mislio bi da se mora raditi o nekakvom ženskom zmaju. No, upravo suprotno. Alemka je jedna smirena i profinjena gospođa koje je svoje velike uspjehe i zasluge u očuvanju tradicije vlastitog kraja postigla znanjem, plemenitošću i dobrotom. Kad sam etnovce pitao kako je bilo. Uglas su odgovorili. Super. Zašto? Fešta je bila izvrsna. ???

Početkom listopada održao sam svoj prvi seminar „Djeca u božićnim običajima na kojemu je bilo prisutno oko devedesete polaznika iz Lijepe nam naše. Na prvom uvodnom predavanju D.Kremenića koje je započelo u ranim jutarnjim satima niko nije zaspao a potom su pod vodstvom Božice Kuštre svi angažirano svirali na dječjim tradicijskim instrumentima. Na praktičnom djelu; igri, plesu, pjevanju, glumi i naravno pričanju nikad kraja. Kraj seminara začinili su „diplomci“iz Bilja s domaćim kulenom, medom i vinom. Bilo je uistinu dobro.

Već idući tjedan 11.10.2008. Katica Tomac je održala svoj 6. Festival dječjeg folklora koji je po broju sudionika, organizaciji i kvaliteti izvođenja postao respektabilan folklorni događaj. Kutina je počela još davane 1992. godine organizirati samostalnu smotru dječjeg folklornog stvaralaštva za društva iz Kutinskog kraja na kojim sam redovito bio nazočan u svojstvu ocjenjivačkog suda. Tijekom vremena pokazali su se kao dobri organizatori i ja sam im prije desetak godina u pismenom obliku predložio da pokušaju organizirati isto to ali na razini Države. Srećom, poslušali su me i sad već šestu godinu zaredom realiziraju Festival dječjeg folklora koji poprima i međunarodni karakter. Ove godine odgledao sam prvih pet dječjih skupina (do 10 godina starosti) i moram primijetiti da je među izvođačima bilo više djece starije od navedenih kriterija. To se ubuduće ne bi smjelo događati jer se ipak radi o natjecateljskom festivalu gdje se moraju svi izvođači i organizator pridržavati pravila. U suprotnom Festival gubi na vjerodostojnosti i regularnosti.

Kud Zabok je 18.10.2008 godine u Zaboku proslavio svoju 50 – godišnjicu postojanja. Kako ću i ja kroz koji dan proslaviti 50 rođendan moram kazati, prijatelji stvarno ste ovaj, hm, mislim – mladi. Prepuna dvorana, video zid za one starije i zakašnjele postavljen u foajeu, izuzetno pozitivna i topla atmosfera govori da se ova proslava dobro pripremila i da su je svi jedva dočekali. Koncert sam odgledao putem video zida ali osjetila se provala pozitivne energiji iz nešto udaljenog gledateljstva. U programu su sudjelovale tri generacije plesača – začetnici – nastavljači – cvetki iz 21 stoljeća. Program bio je vrlo dobro posložen i čak neizbježne govorancije nisu smetale Iz predstavljene povijesti društva može se vrlo lako isčitati da je tek u posljednjih pet godina društvo doživjelo umjetnički potvrdu svekolike folklorne javnosti i izašlo izvan regionalnih granica. Tome je najviše doprinijela voditeljica društva Senka Jurina sa svojim suradnicima (braća Završki, Jasenka Borovčak i ostali) i nadamo se da će i dalje imati neograničenu podršku vlastite sredine u ostvarenju svoje programske koncepcije. Nedvojbeno ovo je veliki uspjeh zabočkog folklora i nadam se da neće prokuljati poznati zlokobni hrvatski jal.