Stručni izvještaj sa 7. smotre dječjeg folklora održane u Karlovcu 26.04.2009.
OPĆA ZAPAŽANJA
Ugodno sam iznenađen sa pedagoškim i stvaralačkim dostignućima voditelja i koreografa te kvalitetom izvođenja svih sudionika. Spoznaje sa netom održanog seminara u Karlovcu na temu scenska primjena dječjeg folklornog stvaralaštva korištene su u praksi, što upućuje da je imalo sve smisla i rezultata. Primijetio sam pojavu vrlo kvalitetnih pedagoških i autorskih dostignuća: Danijela Jurac i Draženka Jagatić stvorile su izvrsne koreografije, Nikolina Luketić uspjela je ostvariti zapanjujuću izvrsnost u svim segmentima folklorne izvedbe, voditeljski kadar FA Ivana Mažuranić prikazuje vrlo dobar pedagoški rad sa svim uzrastima, Davorka Časni prikazala je nekoliko originalnih koreografskih rješenja; Aleksandar Radivojević napravio je vrlo zanimljivu glazbenu obradu, Branka Vinski i Dubravka Vlašić kvalitetnom prezentacijom potvrdile su značajne izvođačke mogućnosti vrtićke djece i time su obavezale organizatora na slanje pozivnica i drugim karlovačkim vrtićima.
Tamburaški sastavi bez pogreške su pratili djecu. To je stvarno ugodno iznenađenje. Izgleda da su karlovački tamburaši sasvim drugačiji „od ostatka svijeta“. Korištenje dječjih tradicijskih instrumenata u dječjem folkloru pokazala se kao vrlo dobra scenska praksa. Nekoliko skupina „ostalo“je bez glazbene pratnje možda su mogli u tom slučaju koristiti dječje tradicijske instrumente. U nekoliko izvedaba pojavila se harmonika. Znam da se ista ukorijenila u našu glazbenu tradiciju ali narodnjački – estradni zvuk koji proizvodi razilazi se od željene nam folklorističke čistoće i estetike. Preporučam njeno izostavljanje ako je ikako moguće.
Pokloni. To je još jedan stereotip koji voditelji iz ne znam kojeg razloga uporno nastoje nametnuti djeci. Uvježbati i sinkronizirati opće poznato pokret tijela i ruku pri poklanjaju spada u zahtjevnije zadatke. I kad smo sigurni na probama da smo to konačno uvježbali, na nastupu će nam djeca pod utjecajem treme ili izvođačkog adrenalina opet sve izmijeniti. Stoga sa stvarno treba zapitati trebamo li inzistirati na klasičnom poklanjaju djece jer to i kad djeca izvedu točno, ipak ne djeluje uvjerljivo. Predlažem koreografima scesnki zadatak za iduću Smotru a to je insceniranje – dječji poklon. Možda bismo tako svi dobili prihvatljiv predložak koji valja slijediti. Samo nemojmo pretjerivati kako poklon ne bi bio uspješniji od cijele izvedbe.
Odnos prema narodnom ruhu, oglavljima i obući bio je manje-više na zadovoljavajućoj razini. Svi su se potrudili prema svojim mogućnostima (financijskim sredstvima) i nije bilo neispeglanih nošnji, tenisica i raspuštenih kosa. Tu i tamo su poneki repići skakutali i to se ne bi smjelo ponoviti. Uočio sam i poneka nastojanja usmjerena prema kostimografskoj estetici i s time valja nastaviti.
1. Folklorna igraonica „Licitarsko srce
Dječji vrtić Karlovac
Igre biranja
Autori koreografije: Branka Vinski i Dubravka Vlašić
Vrlo lijep i smislen prikaz dječje svadbe odnosno imitacije svadbe odraslih. Lijepo obučeni, dobrog i točnog pjeva uz korištenje dječjih tradicijskih instrumenta predstavili su nam, dječje folklorno stvaralaštvo u lijepom i vrijednom izdanju. Tete su potpuno opravdale svoje prisustvo na sceni i, nevidljivo, pružile su značajnu sigurnost djeci.
2. Dječja grupa KUD – a „Tounjičica“, Tounj
„Igra ispred škole“
Autor korofije: Ivana Capan
Gl. obrada: Georgi Caribrodski
Sam naslov ove koreografije govori kako je autorica imala priču i potku za svoj scenski uradak što je na vrlo zanimljivi način i prezentirala. Ponajviše su me se dojmila poneka prostorna rješenja te plesno ujednačen i stilski prepoznatljiv izričaj. Dogodila se mala nesigurnost u izvođenju uvodne pjesme „Oj Turnje“, možda zbog treme a možda i zbog neuvježbanosti. U svakom slučaju na nastupu trebaju pjevati „sigurni pjevači“.
3. KUD „Lipovac“, Generalski Stol
Pjevana kola i plesovi Generalskog Stola uz igru svatova
Scenski priredili: Lana i Petar Malović
Izvođenjem igre Pauna napravljen je dobar uvod u dječju svadbu koja je zatim po meni nepotrebno prekinuta, uvođenjem starije dječje skupine. Nakon nekoliko plesova mali svadbari opet su se uključili u ples. Mišljenja sam da je time znatno smanjenja njihova scenska upečatljivost jer su se „utopili“ među ostalim „boljim plesačima. Trebalo im je dati osmišljeniju i atraktivniju plesnu imitaciju odraslih ili ih pustiti da sami završe plesu točku. Jer u ovoj točki ipak su mali svadbari atraktivniji sastav od starijih plesača. Tako bi ova dobra zamišljena koreografija imala cjelovitu priču. Izlazak sa pozornice uz pjesmu znatno je umanjio ukupni dojam. Plesno i pjevno odlično izbalansirana skupina.
4. KUD – a „Sv. Anton“ – Zadobarje
Igre i plesovi iz Zadobarja
Autor koreografije: Davorka Časni
Gl. obrada: Mario Lauš
Vrlo lijepa početna scena i zanimljiv prostorni razmještaj djece. Svirka na vrbovim trubama dobra je zamisao jer nas je sve ugodno „prepala“. U daljnjim scenskim događanjima izvođači i tamburaši su solidno izvodili sve zadane predloške jedino na kraju, u plesu Rašpa dogodila se plesna neujednačenost. Mala djeca nisu dorasla tom plesu i trebalo ih je staviti sa strane ili iza starije djece neka se igraju plesa. Izlazak sa scene isto tako treba bolje uvježbati.
5. KUD Izvor – Generalski Stol
„Naše kolo malo“
Koreografija i glazbena obrada: Danijela Špehar
Dobro zamišljen početak prikaza. Djeca dolaze na scenu, brojalicom odlučuju tko će što raditi i započinju igrom „Tko to kume tapa“. U nastavku nam je prezentirano nekoliko primjerenih plesova koje su djeca izvela ujednačeno s dobrim i sigurnim vokalnim izričajem. Klasičan poklon je i ovom prilikom potvrdio da ga s djecom treba izbjegavati.
6. FA „Ivan Mažuranić“
Posavačko dete – igre i plesovi iz Posavine
Scenski priredile: Ivana Bajs, Josipa Mihalić
Gl.obrada: prof. Aleksandar Radivojević
Efektno i ekspresno. Autori su svaku igru prezentirali točno u okvirima njihove scenske interesantnosti. Djeca su sve izvrsno prihvatila i prikazala. Sve je teklo ko po špagi. Jedina zamjerka autorima što ravnomjernu dinamičku liniju nisu pokušali ponegdje usporiti „kako bi bilo došli do predaha“. Moram pohvaliti izvrsni glazbeni aranžman koji je izašao iz ustaljenih stereotipa i aktivno podržavao događanja na sceni i dao značajan doprinos u stvaranju određene dramaturgije te pozitivno uznemiravao gledateljski doživljaj. Možda je to primjer kojim bi se trebali rukovoditi i ostali aranžeri.
7. UO „Lepeza“
Voditelj: Danijela Jurac
Gl. voditelj: Ivana Vukoja
Voditelj pjevanja: Tomislav Jozić
Izvrsna koreografija. Izvrsna izvedba. Izvrsni tamburaški sastav. Međimurske nošnje su ipak bile predugačke na starijim djevojčicama. Nakon dva uvodna međimurska plesa Idete nam japa dimo i Pikuše uslijedilo je izvrsno autorsko oblikovanje dječjeg folklor u kojem su maškare (imitacija cigana) zaista bile sjajne.
8. KUD „Sv. Anton“ – Pokupska dolina
„Krađa načvi“
Primjeren prikaz dobi i mogućnostima djece. Nije smetalo što nije bilo glazbene pratnje,
jer djeca su se sasvim dobro i uigrano ponašala na sceni.
9 . Dječja skupina „Jurići“, KUD – a „ Sv. Juraj“ Draganić
„Jura se truca“
Izvrstan prikaz dječjeg folklornog stvaralaštva. Nije mi jasno odakle snage voditeljici za motivaciju djece da budu na sceni djeca. Stvarno bi svoja iskustva trebala negdje predstaviti ili napisati jer to je svima nam najveći problem. Ovoj izvedbi jedino je nedostajalo malo zvuka odnosno prirodnih – dječjih instrumenata.
10. Dječji FA KUD – „Klek“, Ogulin
Voditelj: Marija Paušić
Sve izvrsno, a najviše plijeni izvođačka moć djece. Dinamička linija koreografije je od početaka do kraja bila u istom tempu i manje-više sličnom koreografskom crtežu. Tu bi se možda moglo nešto napraviti.
11. KUD „Vrhovac“
Voditelj: Marijan Sudac
Na početku, djevojčice prigodno obučene s vjenčićima na glavi prikazale su fragmente ivanjskih običaja. Uz njih je bio dječak s košaricom. Nakon toga uslijedili su plesovi Seljančica i Repa koje su djeca izvela ujednačeno i sigurno. Tu i tamo se u plesu Seljančica dogodila ritmički nesuglasje u pjevanju ali tome je vjerojatno uzrok prostorni raspored u dvije kružnice i djeca se međusobno nisu mogla ćuti. Kako je sve to izvedeno bez glazbene pratnje onda se to moglo i očekivati. U plesu Repa sve je vraćeno pod kontrolu. Iako bez glazbene pratnje ova izvedba je bila sasvim gledljiva i scenski opstojna.
12. KUD „Mahično“
Voditelj: Marijan Sudac
Marijan stvarno nema sreće s glazbenom pratnjom. U igri Igra kolo autor je djecu na početku postavio na polukrug i djevojčicu u sredinu što u ovom slučaju nije bilo dobro jer djevojčica u sredini ništa nije bitno radila da bi se trebala prikazati publici. Već u narednom djelu igra je došla u svoju prirodnu formaciju. Plesovi Žito žela i Hopa, cupa izvedeni su ujednačeno s primjerenim scenskim zahvatima. I na kraju igra imitacije koja je završila s pljeskom. Baš dobro i primjereno.
PROGRAM
Dječjih skupina srednjeg i starijeg uzrasta
1. FA „Ivan Mažuranić“
„Moje janje u kolu najmanje“
Scenski obradio: Dražen Makarun
Glazbena obrada: Astrid Pavletić
Zanimljiva i primjeren koreografska rješenja omogućila su djeci sigurnu i uživljenu izvedbu.
Izvrstan zvuk pratećeg glazbenog sastava dao je značajan doprinos u stvaranju dobre atmosfere na sceni. Ovo je jedan od dobrih primjera kako napraviti pravilan izbor građe i koreografiju prema prosječnoj mogućnosti izvođačkog sastava.
2. KUD „Izvor“ – Rakovica
Ulaz na pozornicu nije dobro zamišljen jer su djeca polako ulazila s obje strane tako da ih je pola plesalo iz zastora. Trebalo je uz glazbu u običnom koraku uvesti sve na pozornicu i onda započeti s plesom Sirota. No nakon toga djeca su sve izvodila ujednačeno i sigurno i s glasnim – ličkim pjevom. Jedino što su pri tom bili svi previše ozbiljni i nisu došli do emocija publike. A s obzirom na broj izvođača, 30 djevojčica i dva dječaka to su vrlo lako mogli učinit. Malo više smješka. Svirač na dangubici se dobro izvještio.
3 KUD Rečica
„Rečica je moje milo selo“
Scenski priredio: Dražen Makarun
Plesni repertoar je izveden manje-više ujednačeno. U đikalici se primijetila određena plesna nesigurnost nekolicine ali to nije bitno utjecalo na ukupni utisak. Jedino su tamburaši pre tiho svirali i time je dobrano umanjen scenski ugođaj. Šteta.
4. KUD Kamanje
Djeca dobro pjevaju i ujednačeno plešu. Dobar pedagoški rad. U primjerenoj koreografiji djeca su se vrlo dobro snalazila. Zanimljiv je detalj kad su starije djevojčice plesale a male curice su sjedile i u ritmu se pomicale. Možda im se mogla omogućiti plesna imitacija u pozadini. U svakom slučaju sve je teklo dobro do poklona a onda „lupi nogom ti o pod“.
5. KUD „Sv. Antun Pokupska dolina“
Prvi ples Žito žela izveden je ujednačeno ali se čulo disonantnih glasića. U Đikalici tempo je bio prespor. Djeca nisu u tom tempu mogla uživljeno izvoditi plesne korake. Neophodan šimi pokret koji krasi naše polke nije usvojen a i u koracima djeca nisu bila usuglašena. Završni ples Rašpa, najsloženiji u predstavljenom materijalu, izveden je najbolje. Treba više posvetit pozornosti plesnoj uvježbanosti.
6. Dječji folklorni ansambl KUD „Klek“
„ Oj, Ivice Dušo moja“
Koreografija: Nikolina Luketić
Glazbena obrada: Kristjan V.
Osam momčića i dvadeset pet djevojčica. Izvrsna izvedba i dobro pogođena koreografska dinamika. Tu ne treba previše trošiti riječi. Dugogodišnji i prepoznatljiv kvalitetan folklorni rad Nikoline Luketić je uspješno prenesen i usvojen. I to je to.
7. „Fijolice“ – starija dječja grupa KUD – a „Sv. Juraj „ – Draganić
„Okreni se, obrni se“
Koreografija: Martina Bonjeković
Glazbena obrada: Tomislav Staničak
Koreografija, kojoj je nedostajao kraj. Rijetko kada se dogodi da netko predstavi prekratak folklorni program. Sve je teklo kako treba i kada smo očekivali još minutu programa sve je završilo. Šteta. Djeca su bila dobro uvježbana i pripremljena i bilo ih je zadovoljstvo gledati.
8. KUD „Korana“ – Slunj
Izvorne pjesme i plesovi Slunjskog kraja
Da, ova izvedba je stvarno bila na svoj način originalna. Mogu reći da je to pojava svojevrsnog – narodskog folklora. Zašto? Djeca su izvela svoj program na način kako se to izvodilo u bližoj prošlosti ili čak i danas. U cijeloj priči glavnu riječ je vodio vrlo simpatičan i nadaren tamburaš koji je cijelo vrijeme pjevao ili je započinjao pjesmu koju su onda prihvatili plesači. I upravo tako uspostavljen scenski dijalog je donio vrlo veselu i zabavnu atmosferu. No, ipak tu se i malo pretjeralo s estetskog gledišta jer tekstovi koje je dječak pjevao nisu baš primjereni djeci. Dakle vrlo životno i originalno. Možda bi na tom pristupu voditelji mogli i nadalje ustrajati ali uz neke promjene sukladne scenskim zakonitostima i naravno uvrstiti veći broj izvođača i po mogućnosti paran broj kako netko ne bi morao stajati sa strane.
9. KUD „SV. Ana“ – Vučjak
Sportskim igrama odnosno igrama vještine ili sreće nije mjesto na pozornici. One ne sadrže vrijednosne supstance primjenjive u scenskom stvaralaštvu. Dakle igru s novčićima treba ubuduće izostaviti. Skakutanje dječaka na konjiću i trčkaranje drugog s guranjem ptičice ukazao je na dobar scenski prikaz što se u daljnjem dijelu scenskog događanja manje-više i potvrdilo. Djevojčice pjevaju izvrsno dok su dječaci, još uvijek dječaci, ma što to značilo. Svi plesovi su izvedeni ujednačeno čak i Rašpa. Izlazak s pozornice uz glazbu, dobro je zamišljen i izveden.
10. KUD „Sv. Juraj“ – Zagorje Ogulinsko
Sigurno i neopterećeno. To su glavne značajke kako sam doživio izvedbu ove grupe. Ujednačeno plesanje i vrlo lijepa boja folklornog tona. I ova koreografija mi se učinila prekratka. Trebalo ju je efektnije završiti.
11. FA „Ivan Mažuranić“ – Karlovac
„Pod mostec“ – pjesme i plesovi Hrv. zagorja
Ansambl je napravio najbolji scenski ugođaj na cijeloj smotri. Veseli i opušteni izvrsno su izvodili zagorske plesove i kretali se po prostoru. S etnokoreološkog gledišta bistranjski drmeš nije točno prikazan jer se pleše u prvom djelu trokorak a u drugom djelu vrtnja TA – TA odnosno desna noga obje noge. U koreografiji je primjetljiva autorska ideja.
Temeljem kriterija organizatora Smotre, koji određuju da se među najuspješnije mogu svrstati skupine koje izvode folklor vlastitog (karlovačkog) kraja odlučio sam se za slijedeće:
1. Dječja skupina „Jurići“, KUD – a „ Sv. Juraj“ Draganić
„Jura se truca“
2. Dječji folklorni ansambl KUD Klek
„ Oj, Ivice Dušo moja“
Koreografija: Nikolina Luketić
Glazbena obrada: Kristjan V.
3. FA „Ivan Mažuranić“
„Moje janje u kolu najmanje“
Scenski obradio: Dražen Makarun
Glazbena obrada: Astrid Pavletić
Goran Knežević