Stručni izvještaj sa Smotre dječjeg folklora održane u Karlovcu 20.05.2007.
OPĆA ZAPAŽANJA
Kad na jednoj smotri sudjeluje oko 700 djece – izvođača onda je svaki komentar suvišan i preostaje nam jedino uzviknuti – Bravo za sve izvođače, voditelje, amaterske djelatnike i organizatora. Na smotri su svoje znanje i umijeće prikazale 23 dječje skupine, različitih dobnih uzrasta koje su pratili tamburaški sastavi i glazbeni sastavi sastavljeni od dječjih tradicijskih instrumenata. Vidjeli smo ono što smo i najviše očekivali, a to je dječji folklor (dječja igra, pjesma, brojalice, rugalice, nošnje, običaji, instrumenti) u njegovom najljepšem izdanju, a osim toga možemo kazati da je kakvoća prikazane građe bila i vrijedan etnološki događaj. Ako iznesem podatak da na cijeloj večeri nije pao niti jedan dio nošnje onda možemo konstatirati da se u karlovačkoj županiji jako ozbiljno pristupa folkloru i njegovoj scenskoj prezentaciji.
Voditeljica programa se opuštenom konverzijom izvrsno uklopila u dječji događaj. Scenografija na pozornici je bila dobro osmišljena i prigodna, a isto tako ozvučenje je funkcioniralo besprijekorno. Ulazi i izlazi izvođača odvijali su se bez i jedne sekunde zastoja što je dužinu koncerta od dva i pol sata učinilo ipak gledljivom i podnošljivom. Grupe su u većini slučajeva izvodile izvorni ili koreografirani folklor vlastitog kraja što je za svaku pohvalu jer to je pravi pedagoški put u stvaranju budućeg osviještenog plesača i štovatelja vlastite tradicijske kulture.
Plesove rašpa i žito žela vidjeli smo u brojnim varijantama što je postalo zamorno za gledati. Možda bi prilikom prijava grupa za smotru trebalo povesti računa o tome i na neki način korigirati i usmjeriti autore u izboru plesne građe. Razumljiva mi je prezentacija plesa žito žela jer je to u etnokoreološkom smislu zaštitni znak karlovačkog kraja i relativno primjeren starijem dječjem uzrastu, dok mi učestalo korištenje plesa rašpe nije jasno. Prvo, to nije izvorišno ples iz naših krajeva, a drugo, nije primjeren dječjem uzrastu. Sve grupe koje su ga izvodile nisu postigle ujednačenost izvođača u skočnom djelu plesa i mislim da bi ga ipak trebalo izbjegavati odnosno uvrštavati samo ako imamo izuzetno uvježban i plesno osviješten dječji ansambl.
Obzirom na brojnost ansambla i koncentraciju stvaralačke i izvođačke kvalitete predlažem organizatoru uvođenje priznanja za 1,2, i 3. mjesto za djecu u dobi od 7-10 godina i za stariji uzrast. Izbor samo jedne grupe (najuspješnije), nije poticajan i realan jer npr. ove godine su najmanje četiri grupe bile ravnopravne, i mislim da su i one zaslužile nekakvo priznaje. Također je na smotri dobrano zakinut FA M.Gubec koji je izvodeći moju koreografiju ostao bez stručnog komentara i vrednovanja svog rada. To mi stariji možemo shvatiti ali djeca to zasigurno ne prihvaćaju, i to s pravom. Ako se nastavi (nadamo) ovaj trend razvoja dječjeg folklora neophodno je smotru organizirati u dvije večeri. Na jednoj bi sudjelovala djeca u dobi do 10 godina starosti, a na drugoj stariji dječji uzrast.
Evidentno je da su dječji ansambli koji su prezentirali dječji folklor bili uigraniji, uvjerljivi i vjerodostojniji u odnosu na ostale. Bilo je prikaza gdje su djeca različitih dobnih skupina izvodila isti program. Znam da možda u pojedinim krajevima i nema više djece i da ima premalo malih, a i premalo velikih za samostalnu izvedbu, ali u tom slučaju dajmo svakom uzrastu po tri minute i to će izvedbe učiniti primjerenim i vjerodostojnim. Manjoj djeci dječji folklor, a starijoj primjerene narodne plesove.
Na ovoj smotri dogodila se vrlo interesantna pojava s gledišta scenske primjene dječjeg folklornog stvaralaštva. Imali smo vrlo uvjerljive i kvalitetne predstavnike nazovimo to tako izvornog dječjeg folklornog stvaralaštva ( KUD Sv. Juraj, KUD „Klek“ i UO „Lepeza“, KUD „Sv.Antun“) i umjetnički oblikovanog dječjeg folklora (FA Matija Gubec, KUD „Lipovac“). To je vrlo značajna pojava i putokaz budućim koreografima da se unaprijed odrede kojim će pedagoškim ii stvaralačkim putem krenuti. Izvorni dječji folklor krasi izvođenje dječjeg folklora (igre, pjesme, običaji, interpretacija) iz vlastitog kraja u nazovimo to tako dječjoj interpretaciji. Umjetnički oblikovani dječji folklor jest određena stvaralačka nadgradnja na izvorne predloške iz dječjeg folklora uz poštovanje scenskih zakonitosti i etnoloških kriterija. Ukratko kao što imamo odrasle izvrsne izvorne skupine i reproduktivne ansamble.
Pojedini stvaratelji su ostvarili značajna i zanimljiva scenska dostignuća: Marija Krbavac – dječja atmosfera, Danijela Jurac – rekonstrukcija pokladnih maski, Glorija Domitrović – scenska ideja, Davorka Časni – smisleno korištenje igara imitacija, Petar Malović – koreografska rješenja, Nikolina Luketić – visoka razna plesne uvježbanosti i izražajnosti.
U buduće bi organizator trebao stručnoj komisiji poslati najmanje 7 dana, sve prijave s opisom programa, kako bi se mogla u stručnom smislu pripremiti.
Organizator ima srca – sve je male izvođače opskrbio sokovima i hamburgerima, a da pri tome nije zaboravio i na (groznu) stručnu komisiju kojoj je to osvježenje život značilo.
STRUČNI OSVRT
1. FA „ Ivan Mažuranić“ – Karlovac
Voditelj: Nevenka Mraović
Gl. voditelj: Ivan Padežarin
Voditelj pjevanja: Valentina Pavlaković
Plesovi i pjesme Karlovačkog Pokupja
Voditeljica je nastojala izabrati i uvježbati primjerenu plesnu građu ali usprkos toga u plesovima tri koraka i polki djeca nisu cjelovito usvojila plesne predloške. Koreografija je bila postavljena na primjeren način koja je djeci omogućavala „scenski dah“. Za vrijeme cijele izvedbe vladala je komorna atmosfera što ukazuje da djeca nisu dobro bila primljena za taj nastup. Voditeljica treba više pozornosti obratiti na plesnu ujednačenost ansambla i stvaranje potreban scenske atmosfere što će donijeti i sigurnost prilikom javnog nastupanja.
2. DFS KUD – a „Sv. Juraj Draganić“
Voditelj: Marija Krbavac
Voditeljica i njezina djeca prikazali su nam dječji folklor u najljepšem izdanju. Autentični i smisleni monolozi između djece, svirka na dječjim tradicijskim instrumentima, pjesme i igra svadbe, igra plesa, a najznačajnija je činjenica da su to djeca vrlo uživljeno izvela ili su samo bili ono što je su djeca. Zanimljiv je prikaz plesa rašpe uz pratnju svirača na tradicijskim dječjim instrumentima. Djeca su pjevala sa na,na, na i ustvari se igrala plesa rašpe. Oni nam nisu nastojali prikazati ples Rašpu s etnokoreološkim značajkama već igru plesa rašpe, odnosno imitaciju odraslih. To je pravi put djece prema plesu. Ples je sredstvo, a ne cilj. Imitacija i imaginacija nam dozvoljavaju da narodni ples u tom slučaju drugačije promatramo i vrednujemo. Tada nije bitno kako se pleše i s kojom nogom započinje već stupanj kakvoće imitacije i scenskog ugođaja. U ovom slučaju djeca su uspjela prenijeti na publiku svoju izvođačku energiju i htijenje, a to je najviši stupanj scenskog izvođenja.
3. UO „Lepeza“
Voditelj: Danijela Jurac
Gl. voditelj: Astrid Pavletić
Voditelj pjevanja: Tomislav Jozić
Ovaj pristup i izvođenje zaslužuje svaku pohvala. Pokladne maske su bile izvrsno rekonstruirane i smisleno scenski korištene što nas upućuje da ovom projektu autorica pristupila vrlo ozbiljno. U prvom dijelu koreografije djeca pjevaju-skandiraju, sviraju na tradicijskim instrumentima i izvode dječje igre. Postignuta je prava dječja atmosfera koju krasi opuštenost, uvjerljivost i izražajnost. Nakon toga na scenu dolaze maškare, obučene u prekrasne maske i to je bio pravi melem za oči. U prvoj igri se maškare igraju i imitiraju pokretom riječi iz pjesme, a nakon toga započinju s narodnim plesom i svi zajedno završavaju s fašničkom poskočnicom tu za za repu tu za len. Dobro osmišljen scenski prikaz ali valja napomenuti da nam dječje maškare nisu donijele očekivani pokladarski ugođaj kojega krasi temperament, improvizacija, veselje, cika i vika. Možda je tome uzrok postavljanje maškara u uredan scenski raspored i izvođenje narodnog plesa.Mislim da je i tamburaška glazba uvjetovala promjenu scenske atmosfere i na neki način je uozbiljila. Trebalo je do kraja ići s dječjim tradicijskim instrumentima, improvizacijom, urednim scenskim neredom i plesnim improvizacijama, jer poklade su i ludi su dani.
4. KUD „Klek“ – Ogulin
Voditelj: Glorija Domitrović
Izvrsna ideja koja je izvrsno provedena u djelo. Starija djevojka komunicira s djecom -izvođačima i sve to na domaćem dijalektu. Dok se starija dječica samostalno igraju odrasla djevojka se igra s najmanjima koji bi bez nje tko zna kaka i tko zna gdje. Istovremeno je stvoren dobar scenski ugođaj i scenska organiziranost. Vrlo zanimljiv prikaz kojemu jedino nedostaje scenske dinamike, a mislim da je tome možda pridonijelo predugo trajanje igre „kolopero“.
5. KUD „Rečica“
Voditelji:
Sanja Bemarija
Tihomir Pavlović
Gl. Voditelj: Marko Štajcer
Voditelji su odabrali lakše narodne plesove ali i njih sva djeca nisu u cijelosti uspjela savladati. U plesu tri koraka okrete je trebalo bolje uvježbati, a kod izvođenja prvog dijela plesa rašpe skokovi nisu bili ujednačeni. U plesu šemička izostao je plesni temperament i strast u vrtnjama momaka s djevojkama. Scenski ugođaj je bio turoban čemu je pridonijela i svojevrsna izvođačka odsutnost.
6. DS KUD – a „ Sv. Anton“ – Zadobarje
Voditelj: Davorka Časni
Jedan od vrlo uspjelih scenskih prikaza i izvedbe. Autorica nam je na zanimljiv način prikazala igre imitacije koje su odisale svježinom i nisu prikazane kao naučena vježba. To je vrlo značajna činjenica jer u praksi se često imitacije izvode rutinirano i naučeno što je sušta suprotnost osnovnom smislu imitacije, a to je slučajnost, nepredvidivost i maštovitost. Vrlo domišljato i efektno je završen prvi dio izvedbe s brojalicom o u zecu. Zatim se scena malo uozbiljila dolaskom krijesnica i pjevanjem unutar zelenog vijenca što je djelovalo vrlo slikovito i arhaično. Na kraju prikaz završava s ivanjskim kolom ja posijah lan, gdje su djeca imitirala poslove oko prerade lana. Prikaz je završen s brojalicom, i to je to. Izvrsno.
7. KUD „Vrhovac“
Voditelj: Marijan Sudac
Nekoliko pjesmica i igri s područja dječjeg folklora sasvim je dovoljno za jednu pristojnu i korektnu izvedbu. Toga se očigledno pridržavao i voditelj ali nedostajalo je dječjega ugođaja. Možda su se djeca prestrašila ili imala tremu ali to je već stvar nas voditelja da ih na pravi način pripremimo za scenu. No u svakom slučaju ovaj prikaz i izvedbu možemo smatrati uspješnom, s nadom da će iduće godine biti više iskustva i autorske inventivnosti.
8. Starija dječja skupina KUD – a „Rečica“
Sanja Bemarija
Tihomir Pavlović
Gl. voditelj: Marko Štajcer
Primjerena izbor narodnih plesova i scensko postavljanje. Izvođači su bili ujednačeni i dobro se ponašali u prostoru što daje naslutiti da se ipak mogao u ovu izvedbu uvrstiti još pokoji ples iz bogatog tradicijskog nasljeđa vlastitog kraja.
9. KUD „Ivanić“ – Ivanić Grad – (gosti)
Voditelji:
Sanja Emm
Stjepan Fabijanić
Gl. voditelj: Damir Butković
10. DS KUD – a „Kamanje“
Voditelj: Miro Kirinčić
Gl. voditelj: Mihajlo Šepa
Vrlo, vrlo zanimljiva izvedba narodnih plesova vlastitog kraja. Nisam siguran da li je to voditelj učinio svjesno ili se sve to događalo spontano ali djeca iz Kamanja su mi izgledala nekako opušteno prirodno i vrlo uvjerljivo. Ponašali su se kao da to izvode u svom Kamanju, a ne na sceni i tako donijeli jednu po meni novi spoznaju o prijenosu tradicije na nove generacije. Možda je u takvim slučajevima najmanje potreban klasičan već svjestan voditelj koji prepušta da se prijenos dogodi prirodnim putem, a ne da on bude tumač i poveznica. Ako je to svjesna voditeljska inicijativa onda zaslužuje svaku pohvalu. Što se tiče postavljanja male djece u ravnopravno učešće u cijelom događaju mislim da nije bilo najsretnije rješenje. Djeci je trebalo scenski odvojiti i dati im primjerenu građu isto tako ih nije stavljati u prvi plan u drmešu, koji mi se učinio i prespor. Možda ga je i voditelj svjesno usporio kako bi djeca sve mogla otplesati, ali drmeš je drmešššššš i tu nema ustupaka.
11. Srednja dječja skupina KUD „Klek“
Voditelj: Barbara Srdarev
Ovo je primjerne koreografija srednjem uzrastu gdje je bilo malo igre i malo plesa. U obje uloge djeca su se u izvedbenom smislu dobro snašla ali ostao je nedorečen scenski ugođaj, odnosno dvije uloge su ipak prezahtjevan zadatak. Bez obzira što su izabrani vrlo lagani narodni plesovi ali to nedvojbeno zahtijeva pretvorbu malih izvođača iz djece u plesače. Možda je to vrlo zahtjevno za djecu tog uzrasta, makar oni bez problema to izvode. Prilikom scenske svađe, djeca su jedni drugima rukama pokazivala „frulu“ to s estetskog stanovništva, po mojemu mišljenju nije prihvatljiva gesta na sceni. No, sve izrečeno nije toliko važno koliko je pohvalna činjenica da jedno društvo ima srednji dječji ansambl.
12. FS OŠ „Turanj“
Voditelj: Dubravka Kralj
Gl. voditelj: Mihajlo Šepa
Voditelj pjevanja: Dubravka Kralj
Izvrsno, po školski, uvježbana grupa. To je vrlo ohrabljujuća činjenica da ima učitelja i djece iz škola koji vrlo kvalitetno stvaraju i rade. Dakle, svi plesovi su izvedeni ujednačeno s dobrom plesnim držanjem što je vrlo važno naglasiti. Jedino se u plesu đikalica jedva nadzirala plesna struktura koraka ali meni je to izgledalo kao ona dopuštena „izvornjačka“ raznolikost. No, stilski su vrlo jesno prezentirali zadane plesove. U naredno vrijeme očekujemo nove uspješne izvedbe ove školske grupe i nadamo se da će biti poticaj i ostalim školama iz karlovačkog kraja da dođu na dječju smotru.
13. KUD „Izvor“ – Rakovica
Voditelj: Petar Hodak
Gl. voditelj: Petar Hodak
Vrlo nadahnuta izvedba gdje se ništa ne bi trebalo reči već samo pohvale i nastavite tako. Djeca su vrlo uživljeno izvodila vlastite plesove, ajde bar neko na ovoj smotri, no nije jasna zašto je voditelj malu djecu (4) stavio u prednji dio scene, a oni još uvijek mali i krasni nisu objektivno mogli savladati plesnu građu. Mislim da ih je onako lijepo ukrašene trebalo prikazati i dati im mogućnost da otplešu najlakši ples, a zatim i staviti u drugi plan i nek’ plešu samo starija djeca. Isto tako je nejasno zašto je voditelj tijekom većeg dijela izvedbe (osim plesa Povrate) plesače postavio u prostornom rasporedu 3 dijagonalne kružnice, mali u prednjem lijevom ćošku. To je nije bilo dobro rješenje. Čim počnemo stvarati koreografiju onda moramo mijenjati prostorne rasporede u skladu s radnjom i vremenom. U kolu možemo plesati koliko hoćemo jer to prirodna plesna formacija sve što ide izvan toga je svojevrsna je koreografija. Još jednom pohvale malim ličanima i nek’ samo tako nastave.
14. KUD „Zadobraje“ – Zadobarje
Voditelj: Ljiljana Sudac
Ova izvedba dokazuje da se u vrlo kratko vremenu na sceni može pokazati vrijedno ostvarenje. Scenska priča o krijesnica pružila nam je sve bitno što se valja kazati o tom običaju i to na jedna vrlo uživljen način. Možemo kazati da se radi o vrlo talentiranom autoru i zato predlažemo da iduće godine nastavi u tom stilu ali nek’ traje malo duže.
15. KUD „Sv.Juraj“ – Zagorje Ogulinsko
Voditelj: Gordana Bertović
Gl. voditelj: Georgije Caribrotski
I u ovom scenskom prikazu se nastajalo prikazati dio dječjeg folklora i folklora odraslih. Na početku djeca nam prikazuju pastirske dječje igre i pjesme što je bio krasan uvod i nakon toga kraj. Naglašavam da dječjim sportskim igrama (prasičkanje) nije mjesto na pozornici već na smotri u Brođancima. Dječje igre sportskog karaktera u svojoj suštini nemaju umjetnički potencijal. Oba narodna plesa su izvedena ujednačeno, ali ne i uživljeno.
16. KUD „Sv. Antun“ – Pokupska Dolina
Voditelji:
Darija Fundurulić
Andreja Kruhović
Gl. voditelj: Zdravko Crnić
Izvanredno uprizorenje Jurjevske pjesme koju izvodi desetak dječaka pri čemu nose zelene grančice. To je bilo jako dobro zamišljeno i trebalo je još to produžiti jer dječaci su vrlo dobro to izvodili i vjerujem da bi se snašli i još u ponekoj ulozi vezano uz Juru. Nakon toga dolaze djevojčice između kojih je bilo nekoliko jako malih i slatkih. I nakon sjajnog početka prikaz je otišao u standardne okvire – prikazana su tri narodna plesa Očigledan je trud voditeljice i djece ali oni još uvijek nisu zreli za ujednačeno izvođenje zadanih plesnih predložaka. Isto tako malu djecu nije uputno stavljati sa starijima i da k tome izvode plesni folklor. Nemojmo „lovit“ scensku kvalitetu preko ljepote i simpatičnosti male djece. Radimo to sa scenskim znanjem i umijećem.
17. KUD „Sv.Ana – Vučjak“ Karlovac
Voditelj: Štefica Požar
Gl. voditelj: Mirjana Čačković
Voditeljica nam je prikazala nekoliko dječjih igara za koje nisam znao da postoje u ovom obliku i svakako bi to trebalo zapisati i otrgnuti od zaborava. Prvi dio izvedbe kada su djeca izvodila igre bio je uvjerljiv i vjerodostojan čak što više i sceničan. U nastavku su nam prikazan dva narodna plesa koje su djeca izvela uigrano ali još uvijek ne i ujednačeno no to u ovom slučaju nije bilo bitno jer niti jedan pojedinac nije iskakao iz kola, a to je već dovoljno za dobru ocjenu.
18. DFS KUD – a „Žakanje“
Voditelj: Danijela Kikić
Gl. voditelj: Pavle Goričanec
Voditelj pjevanja: Suzana Krajačić
Voditeljica nam je prikazala na vrlo duhoviti i uvjerljiv način proces stvaranja dječje svadbe. Djeca su to doista uživljeno donijela na scenu. Svi glavni akteri svadbe su naglašeni i predstavljeni. Pjesme koje su se opjevale za vrijeme šetnje nisu produktom dječjeg folklora, a i poneki izrazi u tekstu nisu estetski prihvatljivi. U takvim slučajevima kad nam trebaju napjevi, a tekst nije prihvatljiv možda je rješenje i pjevanje sa na,an,na jer tako možemo dobiti potrebnu dinamiku na sceni. U narednom dijelu prikazani su nam žakanjski drmeš i ples Boškoroš i nije se dogodilo ništa novo. Starija djeca plešu dobro dok malci još uvijek pokušavaju. Ne znam da li je to bilo neophodno uz vrlo uspjelo prikazivanje dječje svadbe.
19. Dječji ansambl FA „Matija Gubec“ – Karlovac
Voditelj: Ivana Bajs
Gl. voditelj: Mihajlo Šepa
Voditelj pjevanja: Aleksandar Radivojević
Kako se radi o mojoj koreografiji suzdržati ću se od stručnog komentara.
20. KUD „Ključ“ – Trg
Voditelj: Stjepan Gudasić
Gl. voditelj: Čedomir Pavlović
Voditelj pjevanja: Melita Mataković – Ročić
Tehnologija tkanja, pletenja i vezenja jalbi bi trebali zasigurno završiti u državnim institucijama s prijedlogom da se zaštiti i promovira kao vrhunstvo hrvatske tradicijske kulture. Nakon uvodne putne s kojom su djeca došla na pozornica prikazana nam je skraćena verzija tehnike vezenja jalbe na lusnju. Bez obzira što je na sceni plesove izvodio relativno mali broj djece sve plesne zadatke su izveli ujednačeno i prostorno organizirano. No, za svaku je pohvalu njihov nastup i trud voditelja, a posebno naglašavam čuvajte i promovirajte Jalbu i svoje običaje.
21. DFS KUD – a „ Lipovac“
Voditelj: Petar Malović
Promišljena koreografija te izvrsna pjevnost i kinestetičnost djece. Osobno sam ugodno iznenađen i nisam mogao pretpostaviti da se od jednog mladog ansambla po djelovanju mogu ostvariti takvi rezultati. Prikaz običaja vezanih uz dan Svetog Jurja bio nam je predstavljen na umjetnički oblikovan način i u svakom segmentu izvedbe je to i ostvareno. Lijepo je rekonstruiran i Jurjevski koš. Djeca su bez glazbene pratnje izvodila tri ipak zahtjevnije pjesme, a da pri tome nisu pali u tempu jedino možda pred kraj u intonaciji ali i ovo je čudo. Ono što me se posebno dojmilo bio je osviješteno plesno hodanje čak bi rekao plesni hod. To rijetko tko primjećuje, a meni je to teže savladivo od brojnih plesova. Isto tako autor je vrlo interesantno vodio djecu kroz prostor držeći se svih scenskih zakonitosti s naglaskom na kombiniranje prostorne simetrije i asimetrije. Jedini propust (moje mišljenje) se dogodio s (vrbovom ili ……..) scenskim korištenjem trube trebalo joj je dati ponešto prostora u samoj koreografiji, a ne na kraju. Autor je vrlo dobro doveo točku do kraja i nakon toga više nije trebalo točka na I u obliku trubljanja. Kraj je bio plemenit, a truba ipak nije takvog zvuka.
22. Starija dječja skupina KUD – a „Klek“
Voditelji:Nikolina Luketić, Ivan Prebežić
Gl. voditelji: Ivan Bertović, Kristjan Vukojević
Voditelj pjevanja: Suzana Krajačić
Običaj paljenja slame na Tri kralja meni je osobno nepoznat, a izvođači mi nisu omogućili na sceni da ga upoznam. Sve je proteklo nekako brzi i nisam shvatio u čemu je riječ. A ako se to meni dogodi onda je jasno što će o tome misliti prosječni gledatelj. Dakle običaj je ipak trebao biti malo scenski razrađeniji i jasniji kako bi ga upoznali i uživali u njegovoj izvedbi.. Najstarija dječje grupa KUD – Klek svojom izvedbom nas je ipak uvjerila da na karlovačko području postoje djeca tog uzrast koja znaju i umije plesati, prostorno se kretati i scenski se ponašati. Djeca su samouvjereno i znalački izvodila zadane plesne obrasce. Izvrsna izvedba. No, moramo si priznati da očigledno u Ogulinu djeluje prava folklorna institucija koja ispravno pedagoški radi s djecom kroz različite uzraste i da taj izvrstan plesno pjevački potencijal nije nastao od jučer već je produktom dugogodišnjeg stručno, kontinuiranog vođenja od strane Nikoline Luketić.
23. DFS KUD – a „Sv. Juraj Draganić“
Voditelj: Marija Krbavac
Čim se dečki pojave na početku izvedbe i još k tome sami pjevaju znači da se u tom društvu vrlo ozbiljno radi. Nakon uvodne muške pjesme na pozornicu su nam došle djevojčice i svi su zajedno otplesali birače kolo. To je prilika istaknuti kako je birače kolo u njihovoj izvedbi imalo onu potrebnu strast i vjerodostojnost. Nakon toga su korektno i ujednačeno izvedeni ples tancaj crni kos i polka. No, tu valja naglasiti jednu činjenicu koja bi trebala biti pravilo za Draganičane. Draganička polka je po meni jedna o najljepših polki koju krasi auteničnost i prekrasna kinestetičnost. Ona je na neki način zaštitni znak draganičkog plesnog folklora i ta činjenica nalaže i obavezuje da se bilo kada i bilo gdje prikaže u najljepšem etnokoreološkom izdanju.