9. festivalčić dječjeg folklornog stvaralaštva NAŠE KOLO VELIKO
11. i 12.03.2016.
Centru za kulturu Trešnjevka

Počeo sam uživati u realizaciji svojih projekata. Prije me je uvijek nagrizala nekakva nervoza kao posljedica iščekivanja da li će sve biti kako sam zamislio i sl. No, valjda s godinama postajemo pametniji i počinjemo shvaćati, ako će se nešto dogoditi, dogoditi će se, i tu pomoći nema. Zato ne treba gubiti snagu i emocije u tom pogledu već se treba opustiti i prepustiti neosporivim vrednotama. Upravo tako sam ove godine doživio 9. festivalčić, i sve vrlo zahtjevne i kompleksne pripreme sa zadovoljstvom sam izvršavao bez trunke otpora i jedva čekao gledati stvaralaštvo vrijednih odgajateljica, učiteljica i voditelja/ica, a napose izričaj djece i njihovo zadovoljstvo nastupanjem na ozbiljnoj pozornici pred prepunim gledalištem.

U sklopu festivalčića održana su tri koncerta 11.3.2016. (petak) u 18.00, 12.3.2016. (subota) 11.00 i 18.00. Nakon devet godina festivalčić je postao vrlo interesantan svekolikoj folkloraškoj populaciji. U program je uvršteno 27 skupina, a postojao je interes od strane36 skupina, ali smo se solidarno dogovorili i prolongirali njihovo nastupanje za iduću godine. U programu je sudjelovalo 825 izvođača što je impozantan broj obzirom da se ne radi o dirigiranom ili obaveznom sudjelovanju već po volji i raspoloženju. Došli su nam gosti, djeca iz Jelenja, Kutine i KUD Sloga Veliko Trgovišće kao najbolji dječji ansambl iz Krapinsko zagorske županije. Sudeći po tome festivalčić je prepoznat kao „kvalitetan“ događaj odnosno mjesto gdje se svi sudionici dobro osjećaju. Sudionicima su uručena priznanja, a djeci slani klipići i mineralna voda. Ulaz na koncerte je bio besplatan.

Moje suradnice Maja, Antonia i Ivana bile su na visokoj razini kao dežurne osobe i dobile su pohvale svih strana. Voditeljica programa Iliana dobro se nosila s tremom i svojim prvim angažmanom takve vrste. Voditeljice, pedagoške djelatnice, koje nisu imale pretjeranog folkloraškog iskustva glede, narodnih nošnji, glazbe, frizura, ponašanja djece na sceni, održavanja generalne probe, sve više usvajaju te zanatske vještine i vjerujem da im je upravo sudjelovanje na festivalčiću u tome dostatno pripomoglo. No, ove godine moram pohvaliti gledateljstvo, (roditelje, djedove i bake) koji su se odazvali u velikom broju, sjedeća stajaća i ina mjesta bila su ispunjen, u jednom trenutku sam se pobojao hoće li se moći zbog toga nastup održati. Ali sve je bilo u redu, i posebno valja naglasiti kako nije bilo izlaženja za vrijeme izvedbi i većina koja je sjela odgledala je koncert od početka do kraja. To mi je bilo drago, jer svako dijete izvođač zaslužuju pažnju i pljesak. Isto tako dolazak djece na nastup svaki je voditelj dobro organizirao i nije bilo situacija od prijašnjih godina kad su djeca čekala voditeljice Jedan tata mi je nakon koncerta rekao da je vrlo ugodno iznenađen jer je mislio da će opet biti primoran gledati „školsku priredbu“ kad ono sve ide kao po špagi. Usput rečeno svaki koncert je trajao od 55 – 60 minuta.

Kako u prilogu navodim stručno mišljenje – upute voditeljima o njihovom radu i stvaralaštvu osvrnuti ću se generalno na cjelokupnost izvedbi u odnosnu na prethodne godine. Definitivno, dječje bolesti smo preboljeli, i sada se ustaljena folkloristička praksa dobro ukorijenila u pedagoške sustave odnosno odgajatelji i učitelji su prihvatili potrebne norme glede narodnih nošnji, frizura, prateće glazbe, pjevanja, pokreta, plesa scenskog ponašanja djece i ost. Posebno mi je drago gledati male vrtičance i djecu u dobi od 4- 6 godina kako vrlo „zrelo“ izvode svoje programčiće. Nema više traženja mama i tate već se svi „ozbiljno“ usredotočuju u svoje izvedbe ili prate tete. Veliko je postignuće kad djeca te dobi bez pomoći uspiju formirati kolo, a takvih situacija je bilo podosta. Možda ipak je u sve nas usađena ta sposobnost jer „kolo“ je iskonska ljudska formacija. U kolu, kroz ruke kola posebna energija, energija zajedništva, solidarnosti, snage. Jednostavno rečeno u kolu smo jači i bolji. Možda će mnoge začuditi kako to da tako mala djeca mogu uspješno i istovremeno izvoditi igre, pokrete, pjevati, govorkati jer ipak su to različiti izvođački izričaji ali kad započnemo malo više cijeniti djecu i njihove sposobnosti uvidjeti ćemo da nema kraja njihovim mogućnostima.

Isto tako uvjerili smo se po ne znam koji puta kako djeca uživaju u izvođenju predložaka iz dječjeg folklornog stvaralaštva. Djeca nisu opterećena predrasudama prema izvoru istih i nepogrešivo prepoznaju za NJIH kvalitetan sadržaj. Očito njihov izbor su počeli podržavati i roditelji – stariji te se započinjemo suočavati sa značajnom promjenom na bolje u odnosu prema narodnom. Narodno i seljačija su ipak dva različita i suprotstavljena pojma koja su se nažalost dugo vremena poistovjećivala i stvarala zazor kod kulturnog svijeta prema narodnom. Počeli smo shvaćati da reinterpretacija naše vlastite tradicije svakako nije nekakvo anakrona i primitivna aktivnost već estetika ravnopravna ostalim glazbenim (umjetničkim) pravcima. Danas imaju svoje evergrine npr. opera, rock, blues, pa tako je i narod stvarao svoje dugvoječnice koje će svojom estetikom biti aktualne mnogobrojnim generacijama djece. Primjerice pjesmica Šečem, šečem drotičko (a ima ih podosta) koju sam prvi puta uvježbao i izveo s djecom KUD –a Prečko, 1986. godine još uvijek raduje i veseli današnje generacije mlađahnih folkloraša. Samo da još to prihvate krojitelji školskih programa ili kurikuluma pa da se konačno nađe u đačkim knjiga i bude dostupna svoj djeci.

Činjenica, da je na festivalčiću sudjelovala samo jedna osnovna škola, OŠ Prečko, opravdano brine i postavlja se pitanje gdje je stalo odnosno zašto se osnovne škole u većem broju nisu odazvale. Nastojao sam doći do relevantnih informacija i sve se svodi na; nerazumijevanje radne okoline i nadležnih; nedovoljno sati i prostora; u planu i programu nije previđen, složenost i zahtjevnost folklornog izričaja (ples, pjesma, nošnja, scena), pomanjkanje entuzijazma jer današnje prilike u prosvjeti guše takve ambicije. A možda i ja snosim dio krivice što se nisam malo više potrudio u animaciji učitelja i ravnatelja. Za iduću godinu ću se potruditi više u tom pogledu.

Nakon dosadašnjih devet održanih festivalčića značajno se promijenilo shvaćanje načina primjene folklora u radu s djecom. To više nisu „dječja posla“ već se počinje nadzirati vrlo egzaktna pedagoška i estetska djelatnost i podržava između ostalog i činjenica da se radi o nečem vrijednom, narodnom, našem, što osim navedenih kriterija zaslužuje obzir i poštovanje. Nastojimo je promovirati, očuvati i neoštećenu predati nadolazećim generacijama jer u tradiciji je deriviran naš identitet i po tome smo posebni, različiti od drugih, svoji. Upravo sam zbog toga angažirao neovisnu stručnu komisiju sastavljenu od priznatih znalaca koji će svojim uputama nastojati pomoći voditeljima kako bi što uspješnije u tom pogledu nastavili sa svojim nadasve plemenitim i vrijednim djelovanjem.

Na kraju zahvaljujem Gradu Zagrebu, Gradskom uredu na obrazovanje, kulturu i sport na financijskoj pomoći, djelatnicima Centra za kulturu Trešnjevka na velikom angažmanu oko cijele priredbe, i svim znanima koji su me podržavali u realizaciji NAŠEG festivalčića.