Četiri godine uzastopce pisao sam o zagrebačkoj smotri folklora, ukazivao, kritizirao, predlagao ali uzalud. Smotra je neuhvatljiva i nevidljiva, poput NLO, koji jurca – izvan prostora – vremena i uobičajene logike i smisla. Dva mjeseca nastupanja amatera nitko nije u javnosti primijetio osim znatiželjnih turista iz Japana i raznježenih roditelja. Tko god “krojio” završnu smotru; organizator, stručne komisije, politika ili fluidne interesne grupe, rade štetu folklornom amaterizmu i stvaralaštvu Grada Zagreba. Uostalom zašto bi organizacija i vrednovanje folklornog amaterizma i stvaralaštva bila drugačija od cjelokupnog stanja u državi.

33. Smotra folklornih amatera grada Zagreba, privedena je kraju, završnim koncertom najuspješnijih izvedaba, održanom 26.09.2010. u velikoj dvorani V. Lisinskog. Trosatni program nas je opet uvjerio kako kreatori ove završne večeri niti imaju ideju, niti koncept i vrlo učinkovito nastoje ugušiti interes javnosti za posjet ovakvim događanjima a istini za volju, niti amateri svoje sudjelovanje ne doživljavaju kao nekakvu posebnost i značaj. Program je bio dosadan, dosadan i dosadan. Pri tom ne želim nikako umanjiti vrijednost izvođenja većine sudionika ali u dvorani V. Lisinskoga svaka minuta na sceni traži opravdanje. Dva puta po 45 minuta uz pauzu, normativ je koji folklorni koncert “najuspješnijih” održava gledljivim. Pojedinim izvedbama nije bilo mjesto po sadržaju, a neke nisu to zaslužile po kvaliteti, što je dovoljno za posumnjati u regularnost izbora. Za razliku od programski potpuno promašenog koncerta sama organizacija bila je vrlo korektna.

Kol’ko para toliko muzike. Često spominjana uzrečica u amaterizmu jedino nije primjenjiva za DFA Ethno koji bez kune gradskih novaca postiže tri godine izvrsne rezultate i biva uvrštavan među najuspješnije. Da li je odbor za dodjelu dotacija slijep, nepismen ili svjesno omalovažava i zanemaruje znanje i umijeće djece koja to ničim nisu zaslužila. Zašto drugi dječji ansambli, manje uspješni, dobivaju gradski novac, a mali ethnovci – ne. Nije li to eklatantan primjer nepravde i kakva je to poruka budućim naraštajima. Kako sam nekoliko puta do sada zatražio pismeni odgovor od nadležnih, bez uspjeha, izgleda da ću morati s tim pitanjem obratiti u Ustanovu za zaštitu prava djece kako bi mi to rastumačili.

“Ljudi pa jel’ to moguće”, “čuvari bakinih škrinja” počeli su me hvaliti. Ili to nekog peče savjest ili me žele odobrovoljiti nek’ prestanem pisati ili se zavist i jal prema meni istopila ili im se prosvijetlila pamet. Što god bilo, nije dobro, jer apsurdnost dosadašnjih “loših” kritika dobro me nasmijavala i bila mi značajan poticaj za rad. Kroz proteklih 27 godina od kada se na smotrama pojavljujem kao koreograf i voditelj svašta se o mojim djelima napisalo i već se spremam to sve prikupiti i obznaniti. To će biti zanimljivo štivo, jedino mi nedostaje bilten iz “ranih devedesetih”, koji je zbog “kritike” o mom radu i stvaralaštvu, organizator bio primoran povući iz opticaja jer se nadvila vrlo opaka sudska tužba. Ali naći ću ja to.

Za kraj evo nekoliko prijedloga i ako budu nekog interesirali mogu ih dodatno pojasniti.

1. Promijeniti naziv
34. Smotra folklornih amatera grada Zagreba
u
34. predstavljanje folklornog stvaralaštva amatera Grada Zagreba.
2. U završnu večer odraslih reproduktivnih ansambala uvrstiti isključivo praizvedbena djela.
3. Organizirati posebnu završnu večer za djecu, izvorne i zavičajne skupine, reproduktivne ansamble i vokalno glazbeni izričaj.
4. Cjelokupnu dječje smotru uvrstiti u festivalčić ” Naše kolo veliko” koji oblikuju stručnjaci na tom području.
Kao npr. autor ovih redaka.
5. Osigurati praćenje smotre od stručne komisija u istom sastavu po pojedinim kategorijama.
6. Napraviti popis zainteresiranim osoba za sudjelovanje u stručnim komisijama i ponuditi amaterskim društvima na uvid i biranje i neka se prema broju glasova izaberu stručne komisije. To bi bilo vrlo demokratično i isključilo bi sva daljnja negodovanja.
7. Ponovo napraviti kategorizaciju folklornih udruga jer su postojeći već zastarjeli.
8. Analizirati organizaciju Smotri 1990. – 1993. i dijelom je primijeniti.
9. Omogućiti javnu raspravu ili organizirati otvoreni skup na temu “Zagrebački folklorni amaterizam i nadležne ustanove.

Mišljenja su manje-više umilno intonirana kao da slušamo glasove bakica i djedova pri čuvaju unučića u parku. Pa kad vide kako se djetešce uspješno provlači ispod klupe dedeki ne mogu zaustaviti suze ponosnice – šmrc, šmrc. A kad prstima nastoje s poda dignuti nekakvu crnu okruglicu i staviti u usta, odmah skaču bakice i poučavaju – pec, pec- to, pec, pec. Šmrc, pec, šmrc, pec, ti si mali zec …….. Izgleda da je višeglava aždaja konačno lipsala i pretvorila se u bezubu, cmizdravu strašilicu.