Krajem svake godine redovito pišem osvrt na folkloraška događanja tijekom tekuće godine, ali ovom prilikom kasnim, dokrajčila me nekakva prehlada. Jedva sam se izvukao uz pomoć neizbježnih „sumamedova“, ali, ni oni me nisu uspjeli dovesti u stanje za pisanje. I tako, uz pomoć snage volje, alternativne medicine, na nogama sam dočekao Novu godinu, a tek sada, polovinom prvog mjeseca opet sam onaj stari, ma što to značilo. No, dobro je da kasnim jer dva događaja početkom godine zaslužuju biti spomenuta. U kolumnama sam podosta toga napisao navodeći (ne) djela ali ne i imena – nazive, jer moje poslanje nije razjediniti već ujediniti, promovirati sociološku, pedagošku i umjetničku vrijednost folklornog amaterizma. Činjenica je da nas još uvijek institucionalni lobiji, taštine, mediokritetstvo i osobne netrpeljivosti čine slabijima u, ionako niskoj poziciji folklornog amaterizma u društvenoj i kulturnoj zajednici, ali nadam se da ćemo i to uspjeti nadići.
ZAFAZ je postao ozbiljna i primjerna zajednica amaterskih kudova – folklornih ansambala/skupina. Neću navoditi pojedinosti jer sadržaj web stranice sve govori. Uspjeli su organizirati izvrsnu gradsku smotru, obilježiti i najaviti sva bitna događanja, školovati voditelje dječjih i odraslih folklornih skupina i još puno toga. Na gradskoj smotri je bio evidentan napredak dječjih folklornih skupina i po broju djece izvođača, i kvaliteti programa. Folklorni ansambli ZFA dr.Ivana Ivančana, FA Zagreb-Markovac i FA SKUD-a I.-G. Kovačić pokazali su vrsnu kvalitetu, a vrijedi spomenuti i HKUD Željezničar koji ostvaruje značajan napredak. Najbolju praizvedbenu koreografiju za djecu napravila je Mirjana Valter, a za odrasle izvođače Katarina Horvatović. Sad je preostalo pokušati okupiti amatera na nekakvim izvan folklornim aktivnostima (sportskim i sl). Npr. organizirati druženje i pješačenje na Sljeme. Mladi bi išli do vrha, a mi stariji bi pristali na Adolfovcu, na kuhanom vinu. I po povratku mlađarija, puna snage, bi nas odnijela i ubacila u tramvaj.
FOKA
Hrvatsko društvo folklornih koreografa i voditelja (FOKA), postaje sve stabilnija i značajnija udruga. Folklorne zajednice diljem Hrvatske počinju primjenjivati kriterije stručnosti za svoje voditelje prema pravilima FOKE, a to je važno postignuće. Folkloraši su počeli shvaćati „da reda mora biti“ i kako ćemo jedino tako ostvariti napredak folklorne struke i stvaralaštava. Kako je to prva i zasad jedina udruga na svijetu koja okuplja folklorne voditelje i koreografe smatram da zaslužuje poštovanje i respekt svih – i nas i „njih“.
Ansambl Lado
Čujem da će se uskoro birati novi umjetnički. Po meni, to je sada presudno za radnu i umjetničku budućnost folklornog profesionalnog izričaja. Svi želimo profesionalizam kao uzor i ponos. Kako se ponešto razumijem u folklor i plaćam redovno porez od kojega i sitnički dio ide i za naše profesionalce, imam pravo, a i obavezu kazati svoje mišljenje. Profesionalci, a i odgovorni, ne bi se smjeli pri izboru rukovoditi podobnošću, simpatijama, dvorskim spletkama i sl. već uvažavati samo činjenice – reference (vidim da se to upravo događa i na razini Države). Svi normalni, složit će se, da nacionalni profesionalni ansambl treba imati umjetničkog voditelja s najvišim stručnim i umjetničkim referencama u državi. Ne znam tko su sve kandidati, ali pouzdano znam, da navedeni kriterij zadovoljava jedino gosp. Andrija Ivančan. Nadam se da će se prijavit na natječaj. Pretpostavljam da će svi zli jezici sad kazati kako nastojim pogodovati uvaženom kolegi, NE, NE i NE, vjerujte mi NE, već nastojim pomoći našem profesionalnom ansamblu da se konačno izvuče iz dugogodišnje plesne stagnacije i koreografske nemuštosti. Odlazim na www.andrija-ivančan.com i između ostalog navodim :
-diplomirani etnolog i polonist ( VSS)
-25 godina umjetničkog vođenja ZFA dr. Ivana Ivančana, najuspješnijeg folklornog ansambla u Državi.
-svojim koreografijama je osvajao nagrade na prestižnim folklornim festivalima u inozemstvu (Middlebroughu, Llangollenu, Dijonu, Zakopanima),
-na Festivalima folklorne koreografije osvojio 3 puta prvo i jednom drugo mjesto. Makar će opet ONI kazati da smo samo si tamo međusobno dodjeljivali nagrade, što naravno nije istina.
-u pet navrata radio je koreografije i programe za Duquesne University tamburitzans iz Pittsburgh-a..
-4 godine je bio profesionalni plesač ansambla Lado
-15 godina uspješno vodi i predaje na Hrvatskoj školi folklora.
-Nosi status selektora prema kriterijima Hrvatskog društva folklornih koreografa i voditelja te selektira izvedbe folklornih ansambala na smotrama,
Ako postoji u državi netko s boljim pedagoškim, stručnim i umjetničkim referencama neka se slobodno javi, posvetiti ću njegovom liku i djelu, cijelu kolumnu i srčano se zalagati za njegovo ustoličenje kao umjetničkog voditelja ansambla Lado.
Sa „Hoda kroz god“ treba krenuti na „Ples kroz god“.
ETHNOTINE su briljirale ove sezone. Uvrštene su u završnu večer najuspješnijih izvedbi Zagrebačke smotre folklora, osvojile 2. i 3. mjesto kao pjevačka skupina na relevantnim takmičenjima. I ostvarile nekoliko uspješnih nastupa na zadarskoj rivijeri tijekom ljeta.
OSOBNO
Nazočio sam u svojstvu selektora, na smotrama u V. Gorici, Karlovcu, Kutini, Krapinskim Toplicama, Ivanić- Gradu, Festivalu folklorne koreografije i Zagrebačkoj smotri (djeca i odrasli). Na neki način to je priznanje mojoj stručnosti i objektivnosti, jer ja to ne radim po nekakvom ključu ili dekretu odozgora, već me zovu imenom i prezimenom. Festivalčić Naše kolo veliko i Drmeš – da ostvarile su svoje društvene i estetske vrednote. Kolega Andrija Ivančan i ja dobili smo nagrade Zvonimir Ljevaković za koreografska postignuća u 2015. godini. Nagrada mi je uručena na 13. festivalu folklorne koreografije u Križevcima i, neću glumatati, ta nagrada mi puno znači.
ŠKOLA FOLKLORA
Zimska škola folklora po prvi puta je održana u Koprivnici, od 3.-13.01.2016. I to je bio pun pogodak. Izvrstan hotel i dvorana za ples, a najvažnije – 106 plesača/ica. To me podsjetilo na zlatne „badijaške“ dane škole. Sve neki novi klinci, ali vrlo ozbiljni i vrijedni. Baš je bila milina provesti vrijeme s njima.
KUD ZAGREB
Prije nekoliko godina napisao sam tekst o KUD-u Zagreb i citiram slijedeće:
„Nedugo potom čuo sam da se sprema inicijativa o integriranju KUD-a Zagreb i KUD-a Markovac koja se nakon nekog vremena i ostvarila potom više nisam čuo u folklornoj zajednici termin – Zagrebaši. Nade još postoje“.
Tada, a i svih prethodnih godina duboko sam vjerovao da će se moji Zagrebaši kad tad spontano okupiti jer ipak ta priča nije imala logičan i očekivan završetak već je otišla u nejasnom smjeru. Jest da je za to trebalo 20 godina, ali to i nije bitno, značajnija je činjenica da je u svakom „Zagrebašu“ ostala hermetizirana lijepa i snažna uspomena. To ukazuje da smo ipak bili sjajan družina. Okupili su se 5.1.2016. oko 20.00 u restauraciji Šparkasa i ostali do jutarnjih sati. Bilo ih je tridesetak i, prema riječima mojih izvjestitelja Marijana Žlibara i Bana Eduarda, bio je to izvrstan događaj, prepun veselih i radosnih vibracija. Čujem da su ponukani tom pozitivnom energijom i iskrenim emocijama odmah potom osnovali i Facebook grupu „KUD Zagreb tud i mi“. Sjajno. Nadam se da će naći oblike daljnjih druženja te kvalitetno natapati i obogaćivati uspomene, a i stvarati nove kozerije za još bolju homogenizaciju. Vrijedno je istaknuti „Zagrebaše“ koji su nazočili druženju jer smatram to poticajem i ostalima da se pridruže: Siniša Čivrag, Amra (Hadžović) Čivrag, Goranka (Grubišić) Krnjak, Stanko Ratešić, Nada (Kovačević) Severec, Ana Buzančić Peterčić, Duška (Graovac) Šestan, Sanja (Dijanić) Grubješić, Dean Dijanić, Branimir Ranogajac, Jadranka (Markov) Petak, Ivan Ivančan, Branko Meglajec, Hrvoje Radić, Spomenko Vinković – Brc, Damir Cavor, Anita (Ranogajec) Cavor, Darko Veliki, Martina Lobor, Krešimir Veliki, Željko Korunić, Igor Jakopović, Gordana (Kološić) Merle, Adela Cvijanović, Dražen Jakopović, Josip Ljubić, Majda (Bulovec) Granić, Mirjana (Ilić) Čorokalo, Alida (Kordič) Bolarić, Darko Mokriš, Eduard Ban, Mirka Klepac, Marijan Žlibar – Šmudla, Tanja Juranić, Predrag Alebić, Renata Kalafatić Džamonja.